Tuesday, December 15, 2015

Krugher i Brent



Pivara u Ritiševu - Kruger i Brent je već bezmalo petnaest godina aktivna što je čini najstarijom mikro pivarom na teritoriji vascele SFRJ, a verovatno i šire. U vreme pre pivske revolucije, uz beogradsku Crnu Kornjaču, bila je suštinski jedina craft pivara uopšte vredna pomena u Srbiji. Danas, čini se, baš kao i pomenuta "Kornjača", deluje kao da gubi dah i posebnost u poređenju sa mlađim, kreativnijim i agresivnijim mlađanim konkurentima. Dok "Kabinet" i slični mladi pivari izbacuju širok dijapazon proizvoda koji se kreću u spektru od laganih svetlih ejlova do specijalnih i teških IPA i brda raznih eskperimenata između, Kruger zadržava svoj skroman asortiman proverenih piva u bojama nemačke zastave - svetlo, tamno i crveno.

Ipak, tokom godina postali su relativno dostupni po beogradskim pabovima, istovremeno bivajuću među najjeftinijim pivima u ponudi i samim tim i dalje ostaju zanimljiva našim pivopijama. I sam ih često pijem u noćima izlazaka, laganih opijanja i brda razgovora, pa je bio red i da im posvetim po neku reč.


Extra Stout
Tamno pivo. Iako po imenu stout, ne deluje tako, već više kao industrijski porter, nalik Nikšićkom Tamnom, mada za nijansu lošije. Visoka, kremasta i srednje postojana glava, prilično tamno, bezmalo sasvim crno pivo. Miris je jak i donosi note karamele, slatkiša i trave. Ukus je pak dosta slabiji sa dosta slatkosti u sebi. Hmelj je stidljivo prisutan čak i u samom finišu. Slaba gaziranost i prilično vodenasto pivo (što ga sasvim udaljava od stout kategorije). Iskreno nisam oduševljen ovim pivom, ali po toj ceni (koja je do 150 dinara maksimalno u kafićima) se i ne može mnogo više očekivati. Ispred je recimo tamnog Lava, ima karakterističnih i prijatnih ukusa i mirisa, ali je neubedljivo i slabašno.
6/10


Red Beer
U pitanju je imperijalni, posebno jak lager crvenkaste boje bakra koji bi mogli da smestimo u kategoriju nemačkih doppelbock piva. Kristalno čist, providan. Glava je srednje visoka i postojana. Sa osam procenata alkohola u sebi jeste prvi izbor za jeftino i brzo ubijanje, mada to ene preporučujemo - nešto u ovom pivu sutrašnji mamurluk čini posebno teškim. Miris je jak i prijatan - izražene arome slada koje asociraju na bombone od jagode, biskvite, pomoronadžu, kafu, već na nosu prisutna nota alkohola i metala... Ukus je ponovo slabiji, verovatno usled vodenaste teksture, ovo pivo je još slađe od prethodnog, mada opet ne previše slatko. Izražena aroma instant kafe sa mlekom, pre svega, uz nešto voćnih nota. Bez gorčine. Dosta jak alkohol na kraju. 
Kako često biva sa loše spravljenim jakim lagerima, upravo pomenuti alkohol upropaštava balans piva i sam užitak u njemu. Uz sve to, alkohol prilično suši paletu, pa je potrebno praktično piti vodu ukoliko je u pitanju duža sesija ispijanja. No, to je uobičajno za jača piva.
Iako je opis završio u jako negativnom tonu, istina je da je meni ovo pivo drago i da ima mesto u mom životu. Kao i za prethodno, cena je presudni faktor, a i sveukupno u pitanju jeste jedinstveno i prepoznatljivo pivo, što nekada nije loše, čak ako ga i ne prepoznajemo samo po dobrom.
6.5/10

Nadamo se da će ekipa iz Ritiševa prepoznati činjenicu da su se stvari u Srbiji promenile i da će pored dostupnih i pristupačnih proizvoda pokušati da na tržište plasira još neko pivo, pa makar ono bilo i značajno skuplje. 
Na kraju, naša preporuka jeste da pijete ova piva, posebno po pivnicama, pabovima, kafanama - ukoliko kvalitetniji "kraftovi" nisu dostupni ili ako plata kasni. Jeleni, lavovi i slični im svakako  ne vrede 150 i više dinara, dok ova dva komada i te kako - da!


Monday, December 14, 2015

Valentins Hefeweissbier Dunkel



Prvo želim da se izvinim svima. Jasno je da je naš mali blog vaistinu mali i da nije nešto strašno kada je neaktivan, ali takođe znam da po internet prostranstvima ima pivopijskih duša koje ga čitaju i prate. Tim dušama - Vama - hvala. Malo je paradoksalno da smo na početku bloga plakali nad sudbom naše industrije i nas uživaoca čaše dovrog piva, da bi sada, nekoliko godina kasnije, nakon craft revolucije blog bio izrazito neaktivan. Nedostatak vremena. Od momenta kada smo morali da emancipujemo i obrazujemo, do momenta kada samo treba da služimo ljudima i delimo naša pivska iskustva mi smo u potonjem neuspešni.
Sa još jednim izvinjenjem, sa još jednim hvala (uz molbu da nastavite da delite blog po forumima i socijalnim mrežema) i nadu da ćemo koliko-toliko redovnije pisati u mesecima pred nama, krećemo na jednu blic recenziju nemačkog mas-produkovanog dunkelvajzena.


Konzerva od pola litra, 5.3% alkohola u sebi. Cena oko sto dinara, dakle budžetno za ovaj stil. Pivo je u čaši jako mutno, Tipično za stil - dosta visoka glava, kremasta, braonkasta i relativno postojana. Miris je blag, na strani laganih citrusa, karamele, začina. Takav je i ukus. Karakteristične začinske note, banana, citrus, tek slaba karamela, čokolada. Napred je pivo slatko, u finišu malo kiselije. Relativno dobro balansirano ili samo sveobuhvatno slabo.
Tekstura je nešto lakša, vodenija ali ne smeta posebno.

Sve ukupno pivo kao mnoga tamo napolju - donosi neke elementarne ukuse očekivane za stil, ali ne ide dalje do toga, a čak su i ti ukusi prilično slabi i stidljivi. No, jeste u pitanju pitka tekućina, nema niti jedne tragične greške. Nikako ne bih odbio još koje, ali ne bih baš skrenuo sa puta kako bih baš njega uzeo. Pristojno i zaboravno. 

OCENA: 6.5/10